Dali Je Ljubav Ultimativni Oblik Dobra ??? - TRAGOVI ISTINE 2020

Header Ads

Dali Je Ljubav Ultimativni Oblik Dobra ???





Dragi moji ugodan vam ovaj Petak, za nekoga zadnji radnji dan u tjednu, a za one uporne i koji poznaju da je rad stvorio covjeka nikada ne postoji dan za odmor.


Cinjenica je da je ljubav najveci i najljepsi osjecaj koje ljudsko bice moze da osjeti. Nebitno da li to bila trenutna ljubav ili ona vjecna... Kada kazem trenutna tada mislim na sve one veze ili vezice koje smo imali ili mozda jos imamo, odnosno put ka pronalasku vjecne ljubavi. Nasa djeca su plod toga predivnog osjecaja. Ni jedno dijete ne moze da bude napravljeno kao nesretan slucaj. To jednostavno nije moguce. Kao prvo, dvije osobe ne bi ni spavale zajedno ako ne postoji neka privlacnost, odnosno nekad iskra. A iz te iskre se moze samo da razvije ljubav. Ali pricekajmo radije dok se ta iskra ne pretvori u ljubav, pa tek onda odlucimo dali smo spremni na taj korak koji se zove dijete. Cinjenica je da je dijete plod nase ljubavi i kao takvo dar sa neba. Svaki roditelj voli neizmjerno svoje dijete, istinski i sve bi uradio/la za njega. Ta ljubav ne blijedi, pa cak ni kada ono napravi nesto sa cime se mi kao osoba ne slazemo. Mi cemo se vjerovatno u tome datom trenutku mozda osjecati neugodno, odnosno razocarat cemo se u nase dijete, ali ljubav ce i dalje da ostane. Kao sto vec napisah, ta ljubav ne moze da izblijedi i sa godinama ce samo da postaje sve jaca i jaca odnosno veca i veca. Cinjenica je da vecina nas i nema toliko vremena za svoje dijete/djecu, pa se samim time pretvaramo u sudce, koji najvise vremena vide samo greske svoje dijece, i ukazuju im na Iste. Moje misljenje je da to nije ispravno. Ispravno je da dijete nauci odnosno izvuce pouku iz svojih gresaka, jer samo tako moze da se razvije u covjeka kojega/u ce svi da postuju i da vole. To sto su nasi roditelji  udarali nas ili mozda redovno glasno govorili na nas, to ne znaci da i mi tako trebamo da odgajamo svoju djecu. Zar to nije strath, odnosno utjerivanje osjecaja straha u najmladje. Zar mi ne zelimo da nas nasa djeca vole a ne da nas se boje ? Ako nas se boje, nikada necemo biti u mogucnosti da razvijemo dublju povezanost sa djetetom a to i jest bit imati dijete. Onda cemo vjerovatno u buducnosti, kada dodju unuci ili unuke, tu ljubav koju nismo davali svojoj djeci pokusati dati njima. Ali sto ako se dogodi da nas djeca prekrize i ne dozvole nam pomoc u odgajanju svoga djeteta, jer se ne slazu sa nacinom na koji smo mi odgajali njih. Onda u tom slucaju ostajemo sami i tek onda pocinjemo da uvidjamo svoje greske za koje je mozda sada vec kasno. Dali to zelimo ? Iskreno mislim da to nitko ne zeli. Stoga pricajmo sa djecom, ne kaznjavajmo ih, iz kazne se ne moze nista nauciti. Djeca moraju da osjete gresku na svojoj kozi da bi bili u stanju da je vise nikada ne pocine. Jednostavan primjer svega toga: Ne zelimo da nam djete dira loznu pec, mi galamimo odnosno sa povisenim tonom mu govorimo da to ne uradi. Upravo radi toga nacina govorenja, radi toga tona, ili pak mozda prijetnje, dijete kao pojedinac ce zaista to i da  napravi. Ali kada to napravi i opece se, cinjenica je da to vise nikada nece da ponovi. Zasto ? Zato sto se naucilo na svojoj gresci, odnosno opeklo se u svojoj odluci. Djeca su nevjerovatna, ne kvarimo im um, nasim negativnim mislima. Hvala na citanju.


Ako ste uzivali, citajuci ovaj tekst, molimo vas uzmite u obzir da on dospije i do drugih. Neizmjerna Vam hvala !

Nema komentara

Ako neki od našega sadržaja budi u Vama sumnje, kontaktirajte nas.

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.