Odluka Kao Pocetak Stvaranja - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Odluka Kao Pocetak Stvaranja




I tako nakon svih predjenih puteva, puteva kojima sam krocio, odlucio sam da skrenem sa puta i da koracam putem srece.


Ponekada u zivotu se nadjemo u situaciji, da se zapatamo da li smo to mi, da li smo postali to sto smo od sebe nekada ocekivali. Mozda i jesmo, ali to samo znaci da smo uvijek isli istim putem. Ako je taj put zaista put kojim smo zeljeli ici, onda zivimo zaista sretan i ispunjen zivot. No ponekada i odlucimo da promjenemo svoj pravac u zivotu, da se podjemo boriti sa zivotom,  dobijemo volju za napredovanjem, zelju da se nikada ne skrasimo, nego da svaki dan zelimo samo da napredujemo, da svaki dan se pokusavamo popraviti, da pokusamo svaki dan biti bolji nego sto smo to bili jucer. Da zaista ponekada dodju i takve odluke. No cinjenica je da za takve odluke treba da se bori, i da za takve odluke treba cvrsta disciplina, vojna disciplina, disciplina kada nesto kazemo da cemo da uradimo da cemo to i da uradimo. Samim time ako smo usvojili tu takozvanu vojnu disciplinu smo postali jaci. Ta ce disciplina sa vremenom postati jos jaca i veca i na kraju ce se pretvoriti u naviku. A navika je ono sto radimo svaki dan, kao ispijanje kave ili pak odlazak u fitness studio, da radimo na misicima ili pak da skidamo visak kilograma. Da zaista to ce jednostavno da postane nasa rutina i radovat cemo se tome dijelu dana kada cemo to da radimo. No takodjer je cinjenica da je ponekada jako tesko donijeti odluku. Mozda se nalazimo u nekakvoj losoj situaciju, ili smo pak mozda prezaokupljeni sa zivotom, imamo puno obaveza, mozda smo vec u poodmaklim godinama, i jos ne mali broj primjera. No znajmo da nikada nije kasno, nebitno u kojem razdoblju zivota mi se nalazili, ma koliko bili zaokupljeni svakodnevnicom i djecom, zaista nikada nije kasno. Dovoljno je samo odluciti i drzati se svoje odluke. Sama cinjenica da smo to vec odlucili, je skoro i uspijeh. Samim time sto smo se odlucili na nesto napravili smo prvi korak. A prvi korak je najbitniji kao i kod male bebe. Nakon svakog prvog koraka dolazi drugi korak i tako redom i na kraju ce dijete da prohoda. Isto je tako i sa nasom odlukom koju smo odlucili. Vec smo uradili taj prvi korak, i on ce nas sam da vodi ka drugom koraku, i tako u nedogled dok ne prohodamo. Cinjenica je da cemo cesto puta i pasti, kao i mala beba. Ali beba ne odustaje, nego ustaje i pokusava ponovno dok na kraju ne postane stabilna. Zaista tako je i sa nama, ako smo pali, ustanimo i probajmo jos jednom, ako padnemo opet, ustanimo opet, ustajmo sve dok ne ucvrstimo nas hod. Svaki taj pad je lekcija, lekcija kako da se naucimo, kako da se poboljsamo. To ustajanje i padanje je u ustvari ta disciplina, ustajemo jer znamo da samo na tragu necega, a to nesto nam se svidja, to nesto volimo, za tim necim nase srce i dusa gore. Ako smo dovoljno hrabri sasvim je dovoljno da slijedimo svoje srce, ono ce nam pokazati put. Da to jeste tezak put, jako tezak put, mozda nam se nekada srce i slomi, ali ako ustanemo, ono ce i da zaraste, odnosno rana ce da zacijeli, a samim time i srce ce postati jace, hrabrije, odnosno postat ce neustrasivo. A kada smo vec neustrasivi, cinjenica je da cemo sebi dozvoliti rizik. Vecina nas uvijek ide na sigurno, ali sigurno moze samo da donese prosjecno. Da li smo ikada od sebe ocekivali prosjek. Pa prosjek je srednja vrijednost, i to ona doljnja srednja vrijednost. Stoga donesimo odluku, ustanimo, prohodajmo, riskirajmo i okusimo cari sretnoga zivota. Hvala Vam na citanju.

Ako ste uzivali, citajuci ovaj tekst, molimo vas uzmite u obzir da on dospije i do drugih. Neizmjerna Vam hvala.

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.