Budimo Ponizni u Svojim Najtezim Trenutcima - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Budimo Ponizni u Svojim Najtezim Trenutcima

Ponos I Poniznost Kao Jedno





Naime cinjenica je da sutnja moze da spasi svaku situaciju. Sama sutnja odnosno odluka nase volje da presutimo odnosno ne proturjecimo iako ne bi morali, iako za to imamo jako dobar argument sa kojim bi vjerovatno odnijeli pobjedu je cin poniznosti. Da to je zaista tako. Naime samim tim cinom smo ponizili samoga sebe a drugome dopustili da odnese pobjedu. Cinjenica je da ta osoba kojoj smo presutjeli ne zna da smo imali spreman protu argument kojim bi vjerovatno odnijeli pobjedu, ali vjerovatno I nezna da je najbolji argument ne argumentirati, nego jednostavno ostaviti tu osobu odnosno Istoga ili Istu da zivi I dalje u svome svijetu, svijetu ponosa. Ali zaista je moguce da budemo I ponosni I ponizni u isto vrijeme. Sam taj cin poniznosti kada smo mogli odnijeti pobjedu je u isto vrijeme i cin ponosa jer smo kao sto vec rece, odnosno napisah, imali spreman argument sa kojim bi odnijeli pobjedu. Zar se svi mi ne ponosimo svojom pobjedom. Mi smo ponosni u tom trenutku, unutra smo pobjednik odnosno nasa dusa je pobjednik a izvana smo gubitnik, a i osjecaj odnosno mjesavina dva osjecaja nije izostavljena. To je osjecaj mlakosti, odnosno umjerenosti, ni jak ni prejak, osjecaj kraljeva, osjecaj blazenstva. Ponosna moze biti samo osoba koja radi ono sto govori odnosno slijedi svoj govor, odnosno hoda svoje rijeci. Uistinu samo takve osobe mogu da budu ponosne, jer nisu nista slagale. Ako smo pak nekome nesto obecali nasa obaveza je da ispunimo to obecanje, a znamo tko ispunjava svoja obecanja. SAMO KRALJEVI !!! Stoga bi trebali pripaziti sto pricamo i sto obecajemo ako nismo sigurni da to mozemo ispuniti. Jer samim time sto nismo u stanju da ispunimo svoje obecanje, smo i slagali, a laz je pocetak gubitka puta odnosno samoga sebe. Stoga ako necemo da izgubimo smisao zivota, i da nam se zamagli put a time i da ne iszgubimo sami sebe, kontrolirajmo svoj jezik, odnosno pocnimo govoriti istinu. U narodu poznato kao izreka ispeci pa reci, odnosno razmisli sto pricas. Ali ako cemo vec razmisljati o tome sto cemo reci, uzmimo si onda i trenutak vremena da odlucimo da reknemo istinu. Jer cinjenica je da onaj koji uvijek govori istinu, ce istinu da dobije nazad, a onaj koji laze, pa naravno da ce mu biti lagano. Istina je samo jedna i kao takva jako posebna a laz moze da ima bezbroj oblika. Ali zaista nebitno u kojem obliku se ona nalazila, odnosno koliko velika ili mala ona bila, laz i dalje ostaje laz. Laz je takodjer kao takva pocetak gubitka ponosa. Zbog toga sto ista laz izgovorena deset ili vise puta postaje nasa istina odnosno zasljepljuje nas. Stoga zaista razmislimo prije nego svoje misli pretvorimo u rijeci. Zar da radi sitnih, ali i ne samo sitnih nego opcenito lazi, izgubimo svoj put, ponos, svoju poniznost a kao rezultat svega toga je i gubitak puta. Hvala Vam na citanju !!!

Ako ste uzivali, citajuci ovaj tekst, molimo vas uzmite u obzir da on dospije i do drugih. Neizmjerna Vam hvala.

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.