Andjeo Mihael - Zastitnik Vjere - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Andjeo Mihael - Zastitnik Vjere

Ratnik Svjetla



Nekada davno sa mozda nekih 13-14 godina sam krenuo putem lazi da bi mogao da radim ono sto volim. Naime od toga momenta skola je postala nevazna, na drugome mjestu. Nisam je zapustio ali sam je ostavio po strani. Nekako sam imao volje da radim sto hocu i kako hocu, da uzivam u zivotu svaki dan, da zivim punim plucima, da imam samo odredjene misli, da me ne zanima sto drugi pricaju, da imam samo odredjene misli, da mi je glavno da sam nacisto sa samime sobom. Bio sam sretan, srecu trazio u malim stvarima i redovno je pronalazio, trazio djetelinu sa cetiri lista ali nikada je nisam nasao. Mozda je ona posebna, mozda je samo pravi sretnici pronadju, mozda mi nije sudjeno, mozda nisam dovoljno dugo trazio, mozda sam trebao biti uporniji ali takodjer mozda cu da je pronadjem u drugom obliku, u onom obliku u kojem sam je uvijek sanjao i zamisljao. Naime sada sam naucio da moram imati strpljenja, da moram biti motiviran, da moram biti uporan i da nesmijem nikada odustati. Sto sam stario sve sam vise mora da lazem da bi sakrivao sto radim a samo sam radio ono sto sam volio, nikome nazao cinio osim samome sebi ali ne nazao radeci ono sto volim jer to je moja ljubav, ljubav kao takva ne cini zlo, nego svojim lazima. I tako su se lazi gomilale a sto sam vise lagao nekako mi se to sve vise svidjalo, nekako je uvijek bilo lakse slagati nego reci istinu. Nekako laz nikada nije boljela a istina uvijek jeste. Nekako nisam znao da je bolje reci istinu ma kako ona bolna bila jer svakako je ta bol samo trenutna, ili pak mozda radi silnih tih lazi sam izgubio hrabrost da govorim istinu, izgubio hrabrost da gedam druge u oci, da pogledam samo na mali kratki trenutak sugovornika u oci i da mi onda pogled zauvijek zaluta, izgubi se. I tako kako zavrsi skolu slomise me, bacise me na pod a ja se preda a da nisam bio toga ni svjestan, bez ikakvoga otpora, bez trunke borbe. Prilagodih se okolini a da nisam ni htjeo, poceo da budem kao ostali a rodjen kao original. Vjerovatno radi nemogucnosti pronalaska posla, radi neimastine u drzavi, ali i sto je tako lakse. Lakse se je predati nego ustati se ponosno i hrabro, pogledati zivot okrutno u oci, u dubinu njegove duse, saopciti mu da strah ne poznajem i poceti se boriti sa njim, ali malo sam tada toga bio svjestan. Vjerovatno sto sam bio neiskvaren, naivan, ponizan, upijao mislja drugih kao spuzva i uzimao ih kao svoja, a da o tome nisam ni promislio. Zaista sam malo znao ili pak nista. Ali nekada, nekako, vjerovatno kroz veliku patnju sam se nasao, pustio djete koje se je nalazilo zatoceno u meni na slobodu, odlucio da nikada vise ne zelim odrasti, ne lagati, ma koliko ta istina bolna bila i nebitno cega me kostala jer to su moje greske koje dolaze na naplatu, okrenuo se i poceo hodati u smjeru srece i krenuo u potragu za svojom djetelinom sa cetiri lista. Hvala Vam na citanju !!!

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.