Dali Postoje Ljudske Granice ? - TRAGOVI ISTINE 2020

Header Ads

Dali Postoje Ljudske Granice ?

Pomjeranje Vlastitih Granica





Granice ne postoje, granice postoje samo ako se odlucimo sami ih postaviti. Na mjestu gdje prestaju granice nastaje odnosno nastupa rast. Jako zanimljiva cinjenica ali nadasve tako istinita. Ako mislimo da granice postoje to je onda iskljucivo zato sto smo ih sami sebi postavili. Naime granice koje je vecina nas sebi postavila su tu jer smo na njih navikli jer se u njima osjecamo udobno i nedodirivo. To se jos naziva zona udobnosti. Sasvim je sigurno da se granice ne pomjeraju u zoni udobnosti i to iskljucivo jer se tamo osjecamo udobno, to je nase prirodno stanje, stanje u kojem se osjecamo sigurno. Da bi bili u stanju da pomjeramo svoje vlastite granice, prvo nam mora u dubini nase duse biti usadjena cinjenica da granice ne postoje i drugo moramo napustiti nasu granicu udobnosti. Vecina nase je mozda i zadovoljna u svojim granicama udobnosti pa se nikada i ne odluci na njihovo pomjeranje. Ne sudimo to je stvar odluke, stvar osobe, odnosno stvar pojedinca, svatko ima pravo da zivi kako zeli. Naime napustanjem zone udobnosti logicno je da se ulazi u zonu neudobnosti odnosno u zonu boli, a samo bol i stres nazalost mogu da donesu rast, kod djece to nije tako jer djeca su odlicni ucenici ali odrasle osobe mogu samo da nauce kroz ogromnu bol i stres sto na kraju dodje na isto. U toj boli ( stresu ) nastaju promjene, stvara se rast. Banalan primjer dizac utega ili trkac maratona ili sprint na 100m. Naime dizac tegova na pocetku pocinje sa jako malom tezinom i polako je povecava odnosno razvija se i raste. U njegovom slucaju rast nastaje kada ne moze vise, svaka nova runda, svaki novi podizaj koji napravi kada je u stiaciji da nemoze vise odnosno kada podje da boli, je njegov rast. Takodjer ista je taktika sa sprintom. Vjezba je takva da se prvo radi zagrijavanje, pa se onda trci. Tek kada se dodje u situaciju da noge bole, nastaje rast, svaki novi krug koji se odradi kroz tu bol je rast. Misici u oba slucaja rade tako da kada se dodje u stanje boli oni se sire, rastu odnosno da budem precizan trgaju se odnosno unistavaju, ali posto mi ljudi posjedujemo moc samoiscjeljivanja odnosno nas organizam se lijeci sam, taj misic odnosno ta potrgana misicna vlakna ce da se ponovno formiraju kada smo u stanju mirovanja u ovom slucaju kada ne trcimo ili ne dizemo tegove, odnosno da budem precizan ponovno ce se povezaii unistena misicna vlakna i formirat ce se novi i veci misic. Tako je nastao automatski rast. Ova dva primjera vaze za sve i jedno podrucje zivota. Hvala Vam na citanju !!!

Nema komentara

Ako neki od našega sadržaja budi u Vama sumnje, kontaktirajte nas.

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.