Ostavstina - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Ostavstina

Ostavstina



I sto je to sto cemo ostaviti na kraju svoga zivota. Novac i materijalno ne nosimo sa sobom. Vracamo se tamo odakle smo dosli, postajemo jos jednom pravi istinski mi, oslobadjamo se okova ovoga zemaljskoga tijela. Dobro nas je sluzilo, ne zalimo ni za cim, donijelo nam je mnogobrojna zivotna iskustva koja bez njega ne bi mogli iskusiti, koja bi samo bila i ostala nista vise nego misli. Kada krenemo na taj vjecni put, ostavimo iza sebe svoja dijela i svoje rijeci. Neka one budu kao vino, slatko vino koje opija duse drugih, skida blokove uma i otvara prozor svjetlu, prozor svijesti. Jednom se zivi, stoga iskusmo taj zivot, budimo jedni od rijetki koju su uvijek slijedili srce. Okove drustva smo slomili, postali smo svjesni sebe, svoga zivota, svoga bica. Nas zivot je avantura i to ona najveca, najljepsa, igra koja dolazi bez upustva, koju trebamo nauciti igrati i pobjediti. Pobjeda, krajnji cilj, pobjediti sebe i svoj zivot, vjecna misija. Sto ga vise pobjedjujemo vise rastemo, vise se ucimo poniznosti, upoznajemo prirodu, pa na kraju i sam planet je ziv, pun zivota, ispunjen zivotom. Ljudska priroda je nevjerovatna, prije ce te izdati rodjeni brat a pomoci potpuni stranca na ulici... Kao da smo u kavezu, borba izmedju zivota i smrti a samo onaj koji najjace udara pobjedjuje. Dovoljena je jedan udaraca da se pobjedi ili pak da se izgubi. Na nama je da izaberemo stranu, pobjednika ili onoga prosjecnoga, normalnoga koji je bio nadomak svega ali opet propustio da ugrabi sve, jer nije bio spreman, spreman da ustane i pokusa ponovno, sa vecim zarom i sa vecom strascu u srcu. Ljepota izrazavanja je prioritet ka ostvarenju cilja a ne sijanje straha i mrznje, jer ona kraju svi smo mi samo ljudi, ljudska bica i kao takvi jednaki.

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.