Bajka o Tisini - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Bajka o Tisini

Sapat Iznutra



Zaboravili su, zaboravili kako se zivi iskreno i sretno, kako se uziva u svakom trenutku kao da je posljednji. Ali nije ni bitno, svatko ima mogucnost izbora a nas je drugaciji, neki bi rekli i nenormalan. Ali na kraju krajeva, dopustili smo sebi da postanemo ono sto smo oduvijek htjeli, sto smo oduvijek bili. Uzivajuci u cvrkutu ptica dopustamo sebi da nam misli odlutaju, dopustamo sebi cistocu uma, cistocu uma koja nam dopusta koncentraciju na onaj sapat iznutra. Sapat, tisina je ta/taj koji pricaju sve jezike svijeta. U toj neizmjerno udobnoj tisini nasli smo sebe, izrekli si brutalnu istinu u lice i samim time skinuli sebi masku drustva, masku sistema. Nekako hodajuci put istine, osjecamo se ispunjeno, osjecamo ljubav prema sebi, postovanje, neumoljivost i apsolutnu vjeru da ne gledamo nazad nego naprotiv da gledamo u daleku buducnost. Sto se vise koncentriramo na tisinu, vise odgovora dobivamo, vise dolazimo do mudrosti do znanja, kako dalje, koji korak napraviti. Tisina zna odgovore na ta pitanja. Analizirajuci tisinu, analizirali smo sami sebe. Covjek se treba analizirati svako malo, da vidi jeli jos na pravome putu ili je pak skrenuo. Dali mu je zamagljen um ili jos i dalje posjeduje mogucnost gledanja u buducnost. Redovnom analizom cemo da ustanovimo dali se poboljsavamo kao ljudske buce jer slijedeci tisinu slijedimo put samo discipline i samo poboljsanja, pomjeranja granica i suocavanja sa strahovima. Nekako kada postanes svjestan sebe i kada se predas unutarnjem svijetu, molitvi, vanjski svijet postaje nebitan, jer covjek zna da je vanjski svijet produkt unutarnjeg svijeta, produkt tisine. Ako zelimo da nas vanjski svijet izgleda onako kako mi to zelimo onda moramo da radimo na tisini, da je pobjedjujemo u trenutcima kada je slaba. Svjesnost je i prokletstvo i dar. Osoba koja je svijesna sebe u vecini slucajeva ostaje sama. Ali zasto sama ? Zato sto slusajuci tisinu ljudsko bice postaje otporno na manipulacije, otporno na maglu koju sistem pokusava svaki dan da nam nabaci na oci. No gledamo pozitivno, na svakome uglu se moze sretnuti osoba koja je svjesna sebe, koja ima hrabrosti da te pogleda u oci. Svijet se budi, bilo je i vrijeme. Budunost je bljestava, ali da bi se popeo na najvecu planinu prvo i osvojio taj prekrasni vrh, moras da padnes u najdublju rupu. U rupu, u mrak gdje ces biti testirat na zivot ili smrt. Ako ustanes, postat ces neslomljiv, ako se predas izgubit ces sve. Maska je ta koja ljude salje u tu rupu bili oni toga svjesni ili ne. No maska je takva kakva je masta onoga koji je nosi. Stoga ako ne kontroliramo svoju mastu nismo u stanju ni da kontroliramo svoju masku. A maska kada tada preuzme kontrolu nad covjekom. Stoga zasto je uopste i stavljati, zasto stavljati masku koja je produkt lazi kada je istina tako opustajuca, kada otvara zatovrena vrata uma i salje covjeka na put poboljsanja, put uspjeha, put gospodina. U trenutku kada pomislimo na stavljanje maske, zasto ne pomislimo da sutimo da uopste ne odgovorimo na pitanje koje simulira u nama laz. Ne samo da smo iskazali poniznost nego smo iskazali i postovanje prema sebi, postovanje prema svojoj dusi. No opet, zar nije lakse slagati i osjecati se na trenutak sigurno. Pricaju kako su iskrene osobne naivne osobe. No cinjenica je da su iskrene osobe naprotiv jako inteligentne osobe, osobe sa ciljem u zivotu, osobe koje ne gaze svoje principe da bi udovoljile drugima nego im je cilj da udovolje samo sebi. No pozitivno je to sto drugi misle da smo naivni, jer samim time ljudsko bice kada je u razgovoru sa iskrenom osobom nije u stanju napada nego je razoruzano a naprotiv onaj koji stoji naspram njega je naoruzan oruzjem koje skida masku sistema, slamlja okove drustva i otvara sva vrata uma, naoruzan je ISTINOM !

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.