Nevjera - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Nevjera

Nevjera




I vidim da ne vjeruju, vidim da sumnjaju, da misle da je to sve pusto pricanje. Neznaju da je to definitivna odluka, odluka protiv koje nisam spreman da idem, makar opet pao. Kao da je prvi put da sam pao, kao da nisam spreman da padnem opet, kao da nisam naucio da ustanem. Kao da nisam naucio da u mraku trazim svjetlo, onu truncicu svjetla i da je slijedim. No nije bitno, bitno je da ja vjerujem. Bitno je da ne idem protiv sebe i da ne gazim svoje principe. Zasto bih, dovoljno sam se sam vrijedjao, dovoljno sam isao protiv sebe. Jedino ispravno je da idem dalje, da nastavim dalje sa zivotom, nebitno sto oni mislili i da slijedim svoje srce, jer samo moje srce zna sto je najbolje za mene. Ne sudim nikoga i nikada necu, te slike, te slike koje vidim su moje. Slike moje duse, slike koje moram da slijedim. Neznam zasto ali jednostavno je tako, vjerujem da ce da se ostvare. Pa nebi ih moj um izmisljao da nije u mogucnosti da ih ostvarim. Razumijem, zasto su protiv toga, zato sto njihov um to ne moze da vidi ali zar sam ja kriv sto oni to ne mogu da vide. Ja vjerujem u to sto vidim a nije stvarno, ja vjerujem u tu buducnost i taj san. Pa da ne vjerujem ne bih tracao za njim, sto je sasvim realno. Zar da dopustim da mi san postane nocna mora radi koje cu da se budim u dugim nocima okupan znojem. Ne nikada, biram da ga slijedim, biram da svakodnevno mislim o njemu, da se koncetriram na njega. To je moj san, to je ono sto se krije u najudaljenijem kutku moje duse. Ona je ta koja zna sto hoce, ona je ta koja mi pokazuje put. Ona je ta koju slijedim, to je moje srce. Zar moje srce ne treba da dobije ono sto zeli, zar ja ne trebam da dobijem ono sto zelim. Ne treba mi pomoc ali ce doci. Sve je vise oni koji razmisljaju kao ja. Sve je vise oni koji su prosli ono kao ja, sve je vise oni koji me razumiju i znaju o cemu pricam. Zasto ? Zato sto govorim istinu, zato sto se ne bojim istine, zato sto mi ona pokazuje put i otvara oci, zato sto je zivim. Nisam savrsen, imam toliko mana koje moram da ispravim, da zamjenim negativne osobine za one pozitivne, ali to su moje mane, ne njihove i samo ja mogu da ih ispravim. To je moj zivot, ja se borim protiv njega i nitko ne moze da mi rekne da je lako ili da je tesko, samo ja znam sto je lako i tesko za mene, samo ja znam sto je lako a sto tesko za moju dusu. Jesam, isao sam putem drustva, probao sam taj put, probao sam da budem kao ostali, ali jednostavno to nisam ja. I zasto onda da izgubim sebe radi drugih, zasto da zaboravim na sebe i da pocnem misliti sto drugi zele kada nitko ne misli i ne brine o onome sto ja zelim. Kada se svatko brine samo o sebi i brine o svojoj sreci a tebe bi da iskoriste i na kraju da te bace kao prljavu hartiju u kantu za smece. Pa ne moze vise, ja sam taj koji je odlucio da iskoristi sam sebe, da stvori ono sto nije moguce, nemoguce za ostale, ali za mene tako moguce jer me moje srce me svaki dan salje na taj put. Igra se zove krug a ja sam vec postao navucen, ovisan. Nema vise povratka nazad, nema vise ni gledanja nazad, sve sto vidim su trenutci koje moram da iskoristim, koji ce da stvore moju buducnost, koji ce da realiziraju moj plan. Pa cak i ako moj plan ne uspije opet cu da ustanem i probam ponovno ali isti plan, nema vise plana B, spreman sam samo da radim na planu A dok on ne postane dovoljan, necu da ga usavrsim jer kada bi rekao da sam ga usavrsio prestao bi da rastem, a osoba koja misli da je savrsena je osoba koja je prestala da raste, koja se je zadovoljila sa mrvicama prosjecnog, koja je dobila od zivota sve sto je ocekivala a duboko u sebi zna, da je trazila vise da je mogla i da dobije. Ali ne ja, ja sam na ovaj svijet poslan da dobijem sve ili nista. Nekako mi moja vjera govori da cu da dobijem sve, jer se discipliniram. Da tesko je, tesko je pobjedjivati sebe ali i jedino ispravon. Kada znas da moras da promjenis navike i kada znas da moras da prekines opaki krug koji te ukopava, kada znas da moras da patis da bi na kraju dobio sve ili moras da budes lud ili da postanes genijalaca. Ali opet tanka, jako tanka je granica izmedju genijalnosti i ludosti ali to je jedina granica koju ne namjeravam preci, jer zivim u svijetu koji ne poznaje granice nego naprotiv uspijeh i napredak u svakom podrucju zivota. Hvala Vam na citanju !!!

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.