Pad Andjela - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Pad Andjela

Pad Andjela




Lijepo je bilo u njegovom zagrljaju, u toplini njegovog narucja, nekako si se osjecao spokojno, uzviseno i ponizno. Ali onda te je on poslao na drugi svijet, dopustio ti da postanes ono sto si oduvijek htjeo da budes. Na pocetku nisi znao, nisi bio svjestan, malo si znao da za sve ono sto zelis mozes i da ostvaris. Da je nesto ugradjeno u tebe sto ti uvijek govori i pokazuje put ka ostvarenju tvoga sna. I tako si lutao godinama, na pocetku bio sretan, rastao i pokusavao se ponasati kao ostali. Nije islo, ne zato sto si drugaciji nego zato sto si nesvjesno uvijek pratio svoj kompas. Sto si jedva cekao da se osamostalis i postanes svoj. I tako si dugo lutao, trazio neki smisao u zivotu, trazio neki cilj, ali tada si bio nesvjestan, slab, bez strpljenja lako odustajao od stvarih koje su bila tvoja ljubav. Vjerovatno radi straha, radi utjecaja ostalih. I sto se na kraju desilo, odsjekose ti krila. Postao si kao vecina, poceo da sudis, da se druzis sa njima, cak si bio zaboravio na svoj kompas i to sve radi straha, koji ne postoji, koji je imaginaran, koji je nista drugo nego jedna mala misao, koja vise puta ponavljanja se pretvorila u nesto veliko. Stavio si granice na sebe mada si duboko u sebi znao da granice ne postoje. Uvijek sam saptao, uvijek sam pricao, uvijek sam ti htjeo pokazati kako da ostvaris svoje snove, uvijek sam ti pokazivao put kako da postanes vise, kako da se popnes na vrh, kako da osvojis planinu, da osvojis vrh i da uzivas u beskrajnom pogledu. No skrenuo si sa puta, izgubio si put i onda sam ja takodjer postao izgubljen, slao sam te na zivot od danas do sutra, ne razmisljajuci na posljedice. Radi ogromne maste bilo je nemoguce doci do tebe, um je bio prejak. Ali kada si pao, kada sam svjedocio da si spreman da patis to granice neopisivoga bola, samo da bi mogao nesvjesno da se izlijecis odlucio sam da ti se javim. Ne da ti se javim kroz sapat, nego da dreknem iz dubine tvoje duse i da ti saopstim da sam tu, da sam uvijek bio tu, da nikada nisi trebao da slijedis druge nego samo mene jer ja sam ti uvijek pokazivao put tvojih zelja. Zasto da razmisljas o onome sto ne zelis, kada mozes da razmisljas samo o onome sto zelis, a to i jeste jedino ispravno. Sretan sam sto si ustao, kada vecina ne bih, kada bi vecina odustala, dignula ruku na sebe i rijesila se patnje ali ne ti, ti si isao do kraja. Svijest ti je nagrada ali i proklestvo. Na tebi je kako ces da je iskoristis a ja cu uvijek biti tu da ti govorim sto je ispravno. Nekako osjecam da si spreman, da si napokon spreman da me slijedis a to i dokazujes, nekako sam uvjeren da ovaj put cemo da uradimo sve ispravno, pa cak i ako koji put pogrijesimo, ako opet padnemo znat cemo kako da ustanemo jer smo vec par puta ustajali, ali svaki put jaci nego prije. Nije grijeh pasti, grijeh je ne ustati, ne suociti se sa sobom, ne pobjediti se. Nekako je tvoja volja postala ono najvaznije u tvome zivotu a tvoja volja mi pokazuje put put onoga sto ti zelis, sto je simetricno i put tvoje srece. Iskreno hvala ti sto smo se opet sreli, upoznali kao da je prvi put, nakon toliko godina i drago mi je sto cemo se druziti do kraja tvoga zivota, jer jedino tako mozes mirne duse da nastavis dalje. 

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.