REALNOST - TRAGOVI ISTINE 2020

Header Ads

REALNOST

Realnost


Realnost je da svi gledaju samo na sebe, da svi brinu samo o sebi i misle samo kako da iskoriste druge u svoju koristu. I zasto je to tako, zasto je svijet postao tako iskvaren. Zasto nas odgajaju drugacije od onoga kako jeste. Zato sto je dusa takva, zato sto je ljudska dusa iskvarena, zato sto nema mrvice sazaljenja, nego bi sve da zgrabi, sve bi da uzme sebi, a za druge, pa najradje bi gledali druge kako se pate i na kraju jos se smijali toj njihovoj patnji. Zar nije tako ? Sto se to desilo sa covjecanstvom da je skrenilo sa puta, da je zaboravilo na one prave karakteristike koje bi jedan trebao da posjeduje. Nema nacionalnosti, nema granica to ne postoji na kraju krajeva svi smo mi samo ljudska bica, svi smo mi ljudi. Zar nebi trebalo da pomazemo jedni drugima a ne odmazemo, zar ne bi bilo bolje da u drugima budimo srecu i ljubav a ne mrznju. Zar je to tako tesko izgovoriti toplu i lijepu rijec. Zar je toliko tesko zamjeniti rijec mrznje rijecju ljubavi. Mozda i jeste ali da bi se to i odradilo moramo da pustimo svoju dusu, da je pustimo na slobodu i oslobodimo je iz okova uma. Jer dusa ne zna da mrzi, um je taj koji je uci. Ako je taj isti preuzeo kontrolu nad dusom nije moguce da dusa voli osim ako um nije pozitivno programiran odnosno ako je covjek optimist. Tko je jos na danasnjem vremenu optimist, samo rijetki. I na kraju ih markiraju ludjacima. Zar je bolje posjedovati unutarnji nemir, mrziti sve oko sebe nego posjedovati unutarnji mir i voljeti druge. No da bi covjek volio druge, covjek mora prvo da voli sebe a da bi taj isti covjek zavolio sebe prvo mora da se pogleda i da se upozna sa samime sobom. Da uvidi da nije savrsen i da nikada nece biti, da bude iskren sa samime sobom, prema samome sebi. Tko je to jos na danasnjem vremenu iskren, pa to je skoro zaboravljena vrlina. Samo rijetki i na kraju ih smatraju naivcinama i ludjacima. Ali bar posjeduju mirnu savjest, bar su spremni u svakome trenutku da napuste ovaj svijet i predju na drugi. Jer dusa koja je mirna i cista je ta koja prelazi na drugi svijet a ne ona koja mrzi i koja zeli svima samo ono najgore. No da bi dusa bila cista um je taj koji mora da bude cist, um je taj koji mora da nauci da voli i on je taj koji mora da nauci da bude iskren odnosno da nauci da govori istinu. Da bi se to ostvarilo najbolje je poceti uciti od nasih najmladjih, onih ne iskvareni onih sa jos nerazvijenim karakterom, onim koji srecu pronalaze u malim stvarima, kao sto su cvijet kojega su prvi puta vidjeli u zivotu, ili pak radi boje toga istoga cvijeta, ili pak radi leptira na livadi ili vjetra u kosi, radi svega novog sto jos nisu iskusili, upoznali. Da to je cista sreca, sreca kada si odrastao a kada si dijete, kada si neiskvaren i kada za tebe sreca nije materijalno nego naprotiv male stvari, sitnice, inspiracija. Kako to nauciti, kako se vratiti tamo u vrijeme kada smo poceli. Pa covjek se mora analizirati, sjecati, gledati, uciti od najmladjih, ne kvariti im um i ubacivati u njihov mali neiskvareni um nase sjeme, sjeme mrznje. Zar smo zaista takvi da zelimo da nam djeca budu nesretna. Ako smo iskreni pravi roditelji, trebali bi ih podrzavati u svemu sto rade, nebitno sto to bilo, jer ih je njihovo srce poslalo na taj put, jer ih je srce inspiriralo na takvu akciju. Zar da njima da zabranimo da slijede svoje srce radi sebe, radi toga sto smo to nekada davno sebi zabranili. Pa tko nam je kriv, radi te iste zabrane nas je danas vecina nesretna. Nije mi cilj da ikoga sudim, nego naprotiv da otvorim oci, da izreknem tu davno zaboravljenu i skrivenu istinu koju svi znaju i koja je tako jednostavna a skoro svi je se boje. Hvala Vam na citanju !!

Nema komentara

Ako neki od našega sadržaja budi u Vama sumnje, kontaktirajte nas.

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.