Ljudska Osobina Sudjenja - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Ljudska Osobina Sudjenja

Sudjenje



I onda postavim sebi pitanje zasto su ljudi takvi kakvi jesu, zasto se vecina njih predala sudjenju a redovno posjecuju religijske objekte. Pa zar smisao posjecivanja religijskog objekta osim sto idemo da se molimo nije da nesto naucimo, da naucimo kako da postanemo bolji covjek, bolja ljudska osoba ? Da uistinu jeste, ali opet zar nije lakse zivjeti onako kako mi zelimo nego onako kako to religija nalaze. Jedna od negativnih karakteristika koju je nazalost ogromna vecina poprimila je ta da sude druge ljude. No hajde da analiziramo zasto je to tako, zasto se ogromna vecina odlucila na te korake ? Naime cinjenica je da je lakse gledati na druge osobe i traziti na njima greske nego na nama samima, sto je i logicno. No pitanje je dali je to ispravno ? To se dogadja iskljucivo iz toga razloga sto su osobe prestale da rastu kao ljudska bica i zadovoljili su se sa zivotom koji trenutno vode odnosno koji trenutno zive. No dali je to sretan zivot ? Dali je to zivot koji ispunjava nas i nasu dusu ali takodjer nam daje i mirnocu uma ? Istina je da covjek moze da se navikne na sve jer nas karakter je izgradjen od navika i onih pozitivnih ali takodjer i onih negativnih. No kada osoba prestane gledati na svoje negativne osobnosti, osoba pocinje misliti da je savrsena, a istina je da svi mi pravimo greske bile one male ili velike ali ih pravimo. Stoga da se zakjuciti da savrseno ljudsko bice ne postoji niti ce ikada postojati. To i jeste razlog zasto je vecina pocela da sudi druge ljude, jer je prestala da raste, jer je prestala da radi na sebi, prestala da zamjenjuje svoje negativne karakteristike odnosno navike za one pozitivne. Stoga lakse je naci gresku na drugome nego stati ispred ogledala i suociti se sa samime sobom, sa jedinim pravim protivnikom. Jer zaista mi i jesmo svoji najveci neprijatelji bili mi toga svjeni ili ne. No zivotna istina je ta da u trenutku kada sudimo drugoga, sudimo sebe. To je tako i nikako drugacije, jer na stvari gledamo iz svoje perspektive. To znaci da smo odlucili osobu osuditi iskljucivo po tome principu jer smo gledali kako ta ista osoba nesto radi ili nesto prica sto se nama ne svidja, obratimo pozornost na rijec nama. To znaci da mi nismo spremni odnosno u stanju da to nesto uradimo ili pak da nesto tako reknemo. I zaista zato se i jesmo odlucili da drugoga osudimo. Obratimo pozornost na rijec odlucili jer zaista to i jeste nista drugo nego odluka koja je nekako presla u naviku. Da bi se navika promjenila sasvim je dovoljno da odlucimo, da odlucimo suditi sebi odnosno traziti greske na sebi, samim time cemo pobjediti naviku sudjenja i prestat cemo da gledamo na druge i na njihova ponasanja, jer svako ponasanje koje jedan uradi je njegova odluka, odnosno u datome trenutku on/ona su odlucili tako da reagiraju. Mi se sa time mozemo sloziti ili pak ne moramo ali odluka je bila na njima, oni su ti koji su donijeli odluku, a svaka se odluka mora postovati kakva god ona bila. Stoga ako dopustimo sebi da postanemo ono sto mi zaista zelimo biti, moramo dopustiti i drugima da budu ono sto jesu odnosno da se ponasaju i pricaju bas onako kako oni zele. Hvala Vam na citanju !

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.