Trenutak Inspiracije - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Trenutak Inspiracije

Trenutak Inspiracije



I zasto da sebi ne dozvolimo da budemo ono sto jesmo ? Zasto da ne slijedimo svoju savjest i radimo iskljucivo ono sto nam ona kaze ? Zar je bitno sto ce drugi reci, pricati ? Zar nije najbitnije u zivotu da smo sretni da smo voljeni i da imamo svoj mir ? Zivot je borba, borba koja dolazi bez upustva, borba koju sami moramo nauciti pobjediti. Moramo da ustajemo, svaki put kada padnemo moramo da skupimo snagu majke zemlje kada dodjemo u kontakt sa njom i ustanemo jaci nego sto smo bili. Da, grijesimo, svi mi grijesimo, ali da li mi svi ucimo iz tih nasih gresaka ili zazmurimo na njih ? Jednom se radjamo i jednom zivimo, zar da zivimo u lazi, zar da dopustim da nas drustvo oblikuje onako kako oni to zele, zar to nije gubitak samoga sebe kao covjeka, kao osobe ? I kako onda da se covjek nadje kada se jednom izgubi ? Zar to nije jako tesko, zar nije potrebno prvo da pretrpimo ogromnu bol, bol koja ce nam pokazati put ? Zar nije bolje biti iskrena osoba ne zato sto smo naivni nego zato sto je to ispravno, zar nije bolje reci onako kako jeste nego slagati, kada znamo da ce ta laz sa vremenom morati da raste ? Zasto onda uopste lagati i sam sebi praviti probleme ? Radi onoga maloga trenutka sigurnosti kada cemo se osjecati zasticeno ? Zasto ne razmislimo sto ce biti kada se laz otkrije, ne samo da cemo izgubiti postovanje drugoga nego cemo se i stidjeti sami sebe jer smo uhvaceni u lazi, jer je nasa laz zavrsila. Zar nije bolje raditi na sebi, biti iskren prema sebi i sagledati gdje je to gdje grijesimo, gdje je to i sto je to sto moramo popraviti. Ne samo da ce nas drustvo bolje prihvatiti nego cemo i prihvatiti sami sebe, upoznat cemo se ponovno sami sa sobom, pronaci cemo sami sebe. Da trebamo postovati drustvo jer smo dio njega, ali ako se njihovi stavovi kose sa nasim nacelima odnosno nasim stavovima ne trebamo sebi dozvoliti da prihvatimo njihove stavove, nista dobro ne moze proizaci iz toga. Povrijedit cemo se duboko, izgubit cemo se ponovno. Nekada je bolje biti sam i ici ispravnim putem nego biti kao svi ostali i ici putem koji vodi u propast. Zivot je jedan, zivot je dar, stoga zasto ga jednostavno ne iskoristimo onako kako najbolje znamo, bez granica, bas onako kako mi to zelimo, bas onako kako smo mi to sebi uvijek zamisljali. Da, potrebno je pronaci hrabrost, ali ona je tu, u nama. Potrebno je da je potrazimo u sebi a ne da je trazimo u sjeni drugih. Sve sto zelimo i sve sto trazimo moramo prvo pronaci u sebi da bi tek onda bili u stanju i da to rijesimo, ostvarimo, manifestiramo. Sve pocinje od nas, ali ako jedan nije spreman da prihvati sebe kako onda da prihvati drugoga ?

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.