Probuđenog čovjeka ne dozvoljava niti jedno društvo | TRAGOVI ISTINE - TRAGOVI ISTINE

Header Ads

Probuđenog čovjeka ne dozvoljava niti jedno društvo | TRAGOVI ISTINE

prelazak na viši nivo inteligencije


Probuđenog čovjeka ne dozvoljava niti jedno društvo, opasan je za crkvu, za državu, za mase, opasan je za tradiciju... Jer samo kada čovjek istinski spozna svoje pravo JA, on postaje individualac, integrirana osoba u punome smislu te riječi. On više ne pripada masi, ne pripada više načinu razmišljanja mase, on prestaje biti praznovjeran, ne može ga se iskoristiti, ne može ga se voditi poput ovce, ne može mu se nalagati niti naređivati...


Slobodno pročitajte uvod još jednom jer u njemu možete pronaći sebe, ali ako dovoljno slušate i ako ste dovoljno koncentrirani u svakome trenutku, u svakome slovu ovoga teksta vi se u stanju da pronađete svoje Ja !

Probudimo svijest naroda, neka narod prestane biti podanit okrutnih gospodara, podarimo slobodu najprije sebi pa tek onda krenimo dalje, proširimo svoje vidite na sela, općine, države, pa čak i cijeli svijet jer potencijal koji se nalazi u svakome od nas je ogroman a samo rijetki ga koriste, samo oni odvažni, samo oni najhrabriji. Svi mi imamo svoje Ja i rođeni smo sa njime, ali većina nas ga je zaboravila, zaboravila i da postoji. U religiji se on naziva savjest, u duhovnosti unutarnji glas i nebitno kako se on nazvao ili koju riječ čovjek koristio to je jedini glas koji treba da se slijedi. 


Jedini glas koji zna što želimo, koji zna što hoćemo i što je najbolje za nas. Da to je naše ja, kako li smo samo zaboravili na njega ? Dali je radi toga što ga ignoriramo, pa kroz to ignoriranje to ignoriranje je prešlo u naviku, tako se gubi svoje JA, tako se gubi svijest i ljudsko biće postaje član krda, postaje podložan manipulacije politike, manipulaciji države. Samo onaj koji ima snage i pronađe hrabrosti da slijedi sebe je u stanju i da promjeni sebe, da postane nešto drugo jer unutarnji glas je inspiracija, konekcija za višom silom, sa nečime što je neshvatljivo ljudskome ograničenome umu. 


Zašto ga ignorirati, dali smo ga ignorirali kao djeca, dali smo svaki put kada smo ga slijedili dobili ono što smo htjeli ? Zar nije lijepo biti u miru sa samime sobom, zar nije lijepo znati što želiš ali također i što ne želiš. Jeste lijepo je ali nema svako hrabrosti za te poduhvate, zar nije to istina ? Nije, hrabrost je unutra, u nama, i cijelo vrijeme je i bila u nama samo je treba pronaći !

Nema komentara

Svako kopiranje i neovlasteno koristenje Postova je strogo zabranjeno.. Pokreće Blogger.